U Evropi su, nekoć, kažu, bogovi i šejtani gospodarili vremenom, stvarali, dijelili i uzimali sekunde, minute i nove godine. Taj zadatak, u međuvremenu, mnogo preciznije, obavlja njemački «Fizičko-tehnički institut» (PTB) u bukovom šumarku kod Braunschweiga – pomoću svojevrsnog atomskog sata CSF1. Ultra tačni činovnici iz Braunschweiga savršeno izvagano vrijeme prosljeđuju kolegema u Mainflingenu, u blizini Frankfurta. Radio predajnik DCF77 zakonom blagoslovljene sekunde, potom, odatle, šalje u široki evropski eter. Frankfurtske kazaljke imaju prečnik od 2000 kilometara. Pokrivaju Štokholm, Tripolis, Sarajevo, Atinu i Kijev. Prema njima se orijentiraju «radiokontrolirani» satovi na rukama Evropljana, milioni budilica u spavaćim sobama, vozovi, berze, toplane, aerodromi, tempirane pokretne roletne, jutarnji tv programi i crkvena zvona.

Andreas Bauch, direktor PTB-a, proizvođač vremena, tvrdi da njemački hightech sat dosad nije odaslao niti jedan pogrešan signal. Satovi primaoca najčešće ispadaju iz takta zbog lokalnih kvarova, drži Bauch, recimo, zbog pijeska ili prašine ispod displeja. Uprkos tome. Postavlja se logično pitanje – kako bi uopće primijetili da Frankfurtske kazaljke frljavo kucaju, s obzirom na to da bi se, u slučaju havarije, svi glavni satovi ponašali jednako netačno? Podrazumijeva se, nikako. Povjerenje je jedina alternativa, u rad revnosnih njemačkih fizičara i činovnika u Braunschweigu i Frankfurtu, koji svakog dana pridonose objektivnu žrtvu od osam sati radnog vremena, održavajući atomski sat CSF1 na životu, njegujući kablove i lasere, služeći tamošnjim monitorima i oscilografima.

U Evropi je, nekoć, kažu, narod sekundu definirao kao 86400 djelić dana (24 X 60 X 60). Bilo pa prošlo. Nauka je, u međuvremenu, utvrdila da zemaljska kugla uopće ne rotira ravnomjerno. To znači da svaki dan nije isti. Čovjek se više ne može osloniti na zvijezde, dan i noć, proljeće, ljeto, jesen i zimu. Ispostavlja se da je potpuno izgubljen bez njemačkog ultra tačnog sata CSF1, specijalne atomske fontane, u kojoj sićušni atomi cezijuma-133 božanstveno titraju, 9 192 631 770 puta u sekundi, fabricirajući ono nešto što zovemo vrijeme. Andreas Bauch, šef fabrike, ponosno tvrdi kako je sat u Braunschweigu tako konstruiran da mu je «potrebno 40 miliona godina da promaši jednu sekundu». Lični cilj Nijemca u produkciji sve tačnijeg vakta: Prodor do 16. mjesta iza zareza.

Herr Bauchu iz Braunschweiga valja držati fige, makar idućih 40 miliona godina. Jer konkurencija na spava. U ovom trenutku, ukupno 300 ultra preciznih satova, raspršenih diljem globusa, biju bitku za najtačniju sekundu. Pobjednika očekuje vječna slava, možda Nobelova nagrada, u svakom slučaju grob i nadgrobna ploča od plemenita mermera. Zašto? Zato što njemački «Fizičko-tehnički institut» nudi odgovor na jedno od ključnih pitanja čovječanstva. Budući da znamo da se sekunde i minute, evo, proizvode u bukovom šumarku u blizini Bruanschweiga, i da nam Nova godina dolazi preko Frankfurta, ujedno i odjedanput, jedna prastara filozofska zagonetka postaje sasvim providna: Šta je to zapravo vrijeme? Odgovor je jednostavan. Vrijeme je kvalitetna njemačka proizvodnja.

DW & ZAPADNI BALKON PROUDLY PRESENT

ZLATNI ŠIPCI 2011.

1. Smak svijeta

U kategoriji «Smak svijeta» ZLATNI ŠIPAK goes to Harold Camping.

Obrazloženje žirija:

Kraljevska disciplina. Američki radio prorok Harold Camping apokalipsu tempirao za 21. maj, zatim pomjerio na 21. oktobar. Kijamet definitivno izostao. Harold Camping gaji tradiciju velikih vidovnjaka. Smak svijeta – san svakog proroka. Ko promaši, svaka čast. Proteklih 1000 godina predviđali crno: Nostradamus, Papa Silvester II, Marthin Luther, Isaac Newton i poglavica Black Eagle.

2. Nuklearna katastrofa

U kategoriji «Nuklearna katastrofa» ZLATNI ŠIPAK goes to Elfriede Schilddorfer.

Obrazloženje žirija:

Njemački astrolog Elfriede Schilddorfer 2011. godine NIJE prorekla nuklearnu katastrofu. Prvi put nakon pet godina uzastopce. Sjajan promašaj! Ubjedljiva pobjeda protiv konkurencije koja reklamira kako je Fukušima itekako bila predviđena, Gatara Susanne Eder citira viziju: «Spoj Urana i Plutona prouzrokuje vulkanske erupcije i zemljotrese». Spoj gluposti i bezobrazluka Susane Eder diskvalificirao iz takmičenja.

3. VIP

U kategoriji «Vip» ZLATNI ŠIPAK goes to Elisabeth Tesier.

Obrazloženje žirija:

Protiv neostvarene predikcije vjenčanja i očinstva George Clooney-a, kontra propalog prekida Angelina Jolie i Brad Pitta, Tom Cruise i Katie Holmes, ovogodišnji Zlatni šipak za najveći promašaj u disciplini vip gatanja zaslužuje televizijska zvijezda Elisabeth Tesier: Švicarsko francuska proročica popularnom Dominique Strauss-Kahnu, bivšem šefu MMF-a, predskazala „genijalnu godinu, godinu života“.

4. Sport i životinje

U kategoriji «Sport i životinje» ZLATNI ŠIPAK goes to slonica Nelly.

Obrazloženje žirija:

Nakon smrti slavne i zaista vidovite hobotnice Paula, ove godine ukupno osam mekušaca maši sve redom. Novozelandska ovca Sonny Wool na Svjetskom ragbi kupu također potpuno zakazala. Međutim, slonica Nelly iz životinjskog parka Serengeti u njemačkom Hodenhagenu (Mudov Han) ipak zaslužuje premiju. Za najveću surlu tokom Ženskog svjetskog fudbalskog prvenstva 2011.

Zlatno oko Nicolas Sarkozy i Moneypenny Angela Merkel igraju zadnju kartu. Spašavaju svemir. Šparmajstori pakuju ključnu evropsku reformu. Balkonske tajne službe upozoravaju: Dijamanti su vječni. Štedna knjižica nije. Uz gelender prislonjeni politički komentatori smatraju da kontinentu nedostaje, nekakva, vizija. Plus pokoja milijardica pride. Uz dužno poštovanje njemačkoj kancelarki i francuskom predsjedniku, evropskom kaišu nedostaje kopča! Nasreću, da nije njega situacija bi, po ko zna koji put, bila uzaludna: Tajni agent Eurobond Papagaj de Cologne. Ptica sa zlatnim pištoljem. Slobodni strijelac. Špijun pravde. Spasitelj svijeta. Pernati komandir iz dalekog kaveza. U posjeti Zapadnom Balkonu. Kako Papagaj rješava probleme univerzuma? Kratkim postupkom.

– Papagaju, šta Vas kvalificira za spašavanje Evrope?
– Dozvola za ubistvo.
– Kako gledate na golubiće Merkel i Sarkozy?
– U letu.
– Vaše oružje protiv globalne financijske krize?
– Zimske rukavice za smartphone.
– Ne razumijem?
– U minusu praktično.
– Šlagvort je vaš: Kako dolazak 25 000 eksperata u južnoafrički Durban doprinosi borbi protiv klimatskih promjena.
– Kerozinom.
– Ko će planetu spasiti od globalnog zatopljenja?
– Deda Mraz.
– Papagaju, ozbiljno: Američka vojska izumila dvije godine neubuđljiv sendvič. Maslac, meso, sir. Sad su opet najjači?
– Maznuće ga Iranci.
– Čime će se Fukušima zaštititi od radioaktivnosti?
– Zaboravom.
– Ko će spasiti banke?
– Novo izdanje Muppet Show-a.
– Breaking news: Bil Gates ponudio Kini izgradnju «sigurnih» nuklearnih elektrana?
– Zijev. Zijev.
– Ko će nas izbaviti iz dosade?
– Žabac Kermit.
– Zrno utjehe?
– Balkon. Zapadni Balkon.

Koliko znamo metafora „podmazati“, u smislu podmićivanja, dakle korupcije, korijene vuče iz vremena kada su konjska kola, u Evropi, bila moderno prevozno sredstvo. Kočijašima bi se tada, uz naknadu za sam transport, ustupala određena svota za podmazivanja točkova. Putnici su time mogli ubrzati vožnju, učiniti je ugodnijom, podesiti stvarnost taman tako da ništa ne škripi. „Ko dobro maže – dobro vozi“, glasi njemačka poslovica iz 18. stoljeća, u prenesenom značenju, i dalje je validna, 200 godina kasnije. Etimološka metaforika lijepo sugerira zašto korupcija na Balkanu predstavlja ključni problem. Zato što u jugoistočnoj Evropi kočijaši još uvijek nisu izgubili na aktualnosti? Da li uzrok korupciji možda leži u tome što je Balkan brdovit, u tolikoj mjeri da bi bez podmazivanja svako vozilo jednostavno zaribalo? Pitanje je sad.

Koliko znamo i Novi Zeland je brdovit, zar ne? Kako onda prosječno podmazanom balkanskom mozgu pojasniti zašto taj otok u delekom Tihom okeanu na barometru percipirane korupcije (Transparency international: Corruption Perceptions Index) zauzima prvo mjesto, kiteći se najnižim stepenom korupcije na cijelom svijetu? Vjerovatno zato što u Novom Zelandu ne živi toliko Bosanaca i Hercegovaca, čija ponosna domovina visi na nesretnom 91. mjestu, nažalost odmah iza Šri Lanke, ali zato ipak jasno ispred Liberije, Trinidada i Tobaga, Zambije, Albanije i Tanzanije. Drugim riječima ubjedljivo iznad Iraka, Sjeverne Koreje i Somalije, kojoj pripada posljednja 182. pozicija. Požljivije posmatrano možemo reći da Bosna i Hercegovina predvodi drugu polovicu tabele. Kada bi samo tamo izdržali do zimske pauze, možda će iduće godine biti sve bolje,

Prije nego li bacimo peškir, valja skinuti kapu: Iza šampiona Novog Zelanda na vrhu ljestvice: Danska, Finska, Švedska, Singapur, Norveška. Iza njih Njemačka i Japan na 14. mjestu. Pohvaliti treba demokratsku Rusiju, za skok za 154. na 143. poziciju. Nastavi li napredovati istim tempom dogodine prešišava Nikaragvu, Pakistan i Bjelorusiju. Kako obrazložiti uspjeh zemalja u usponu: Oni gore moraju imati nešto što onima dole fali. Sigurniji keš. Uređeniji sustav. Bolji ustav. Okruglije točkove, nepodmazive vijuge. „Jok, kakvi, sinko, ništa od svega toga“ – čuje se sa jugoistoka Evrope (66. Hrvatska, 69. Makedonija, 86. Srbija). Podmićen samopuzdanjem, za našeg čovjeka postoji jedno i jedino logično objašnjenje, zašto je donji: Danska, Finska, Švedska, Singapur i Norveška su garant nekome platili budu gornji“. Ko podmazuje, misli da svi podmićuju.

Međutim. Koliko znamo na prostoru suverenog Zapadnog Balkona (Keln, Njemačka) niko nikoga ne podmazuje. Prvenstveno zato što nema ko koga. Niti zbog čega. Ovdje nema kočijaša. Zbog toga nema šta zaribati. Osim jednog konja. Ne. Narod Balkona ne podmazuje. On zalijeva. Čak ni to više. Jer je zima. Cvijeća više nema. Zato što je na internacionalnom barmometru podmićivanja zaglavio na četvrti sprat. Ni gore, ni dole. Doživotno. Može dok mu kaplje za kiriju. Odnekud.