Količina podataka koju ljudi proizvode svakodnevno, novinare, privrednike, naučnike, političare i šarlatane mami da spajaju spojivo s nekoć nespojivim. To je slično onome što je nekada radio Victor Frankenstein.

LHC u Ženevi godišnje generira 15 miliona gigabajta podataka. Kada bismo ih bacili na toalet papir, poredali jedne pored drugih, lanac informacija četiri i po puta opasao bi zemljin ekvator. Inferiorne mašini, dvije ljudske noge (lijeva i desna) najboljeg igrača svijeta Lionela Messija iz Barcelone u polufinalu Lige prvaka protiv Bayerna iz Minhena savladale su tek 7,8 kilometara mokrog travnjaka. Odavde ni do Kaknja. Nevidljiva spona između naizgled nespojivih statistika, možda postaje vidljiva, kada kalkulaciji dodamo podatak da su u američkom zatvoru Guantanamo od ukupno 166 zatvorenika 92 stupila u štrajk glađu – u procentima izraženo više od 50%. Shvatate li u čemu je trik? S tim vezi, nikoga ne čudi što Silvio Berlusconi bivšoj supruzi svaki dan grca 100 000 eura. Drugim riječima, u širem kontekstu gledano: zaoštravanje svjetske financijske krize nadalje jasno korelira s kvocijentom globalne popularnosti Justina Biebera.

Pozitivna BiH

Situacija u Bosni i Hercegovini pozitivna. Dnevni list Avaz, na prvoj strani, čitateljima poklanja 0,2 g. sjemena tratinčice. Stop. Ispod prilijepljene poklon kesice otkrivamo 24 povrijeđena nakon tuče navijača Želje i Borca. Cvijećem kamuflirano nasilje.

Na stadionima. U školama. Trend linearan. U čemu je problem? O tome ptice pjevaju. Kako dalje, ko raspolaže krucijalnim podacima? Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini. Njihova posljednja istraživanja bacaju svjetlo na gniježđenje domaćih bijelih roda. Posmatrači procjenjuju da populacija bijele rode u Bosni i Hercegovini ne broji više od 50 parova, od čega su gnijezda izgradili: 18 na krovu kuća, 1 na krovu zgrada, 14 na električnim i telefonskim stubovima, 13 na drugim objektima. Drugim riječima, u evropskom kontekstu (budući da su demografi slično analizirali 17 evropskih zemalja): očigledno je da izumiranje roda korelira s padom ljudskog nataliteta.

Činjenice na stranu. Kruške i jabuke ne možemo porediti. Osim ako imamo podatak da obje vrste pripadaju voću sa sjemenkama. Inteligencija djece ne zavisi od broja cipela. Osim ako primijenimo podatak da starija djeca imaju veća stopala. Rode ne isporučuju bebe. Međutim, tamo gdje ih je više, vjerovatno je manje industrije, što znači da su zemlja i ljudi plodniji. Trivijalni mit o rodama koje donose djecu 2013. godine inkarniran je od strane mita «Big Data».

Poplava podataka

Količina podataka koju ljudi proizvode svaki dan (2,5 triliona bajtova) novinare, privrednike, naučnike, političare i šarlatane mami da spajaju spojivo s nekoć nespojivim. Baš kao što Victor Frankenstein od komadića mrtvaca slaže kreaturu koju namjerava oživiti, tako i oni, dakle mi, koristeći trilione neživih podataka krpimo svoju priču. It’s Alive! Živ je! Stvaramo čudovište u laboratorij budućnosti koja, kako kaže Jacques Derrida, pripada utvarama.

Primimo k neznanju nekoliko detalja za kraj. Oko 90% svih ovozemaljskih podataka nastali su tokom protekla 24 mjeseca. Globalni volumen svake godine naraste za 40%. Nakon što se izlila iz korita logike, poplava podataka zapljuskuje svijest o kauzalnim načelima. Pokretači, sluge i poklonici svetog Big Data Frankensteine ne pitaju ZAŠTO već ŠTA i KOLIKO? Drugim riječima, u užem, novinarskom, kontekstu posmatrano, postavlja se ključno pitanje ŠTA i KOLIKO puta je kazao predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, zavaljen u fotelju, prilikom intervjua za BHT 1?

Kako biti life hacker u Sarajevu? E pa vrlo lako. Ako živiš ovdje onda to već jesi. Život u Bosni i Hercegovini 2013. godine sam po sebi posjeduje kvalitet jednog ogromnog savršeno izvedenog hacka.

read more

read more