Pismo kolegama robotima (prije nego što oforme vladu)

Poštovane kolege roboti!

 Ja vaš rad duboko poštujem. Neka se to negdje zapiše. Otvoreno izjavljujem solidarnost. Podržavam misiju dragog kolege na Marsu (Curiosity Rover). Bio sam zaista zatečen kada je putem Twittera javio kvar. Srce mi je stalo kad je priznao da vozi na backup. Srećom, sve se dobro svršilo. OK Computer.

Ništa vas ne može zaustaviti. Došli ste da ostanete. Jeste, budućnost je u vašim rukama. Jednako me raduje da je Big Dog (najbrža robot-zvijer na svijetu), nedavno naučila bacati kamenje (YouTube). Tako su i ljudi počeli. Pentagon je ponosan na vas. Sve ste spretniji. Sve inteligentniji. Ratujete, kuhate, čistite po kući, čuvate djecu, stare, balansirate na jednoj nozi na žici (u kineskom cirkusu), pobogu, nema šta ne umijete. Prognoza naučnika prema kojoj ćete ekipu Homo sapiensa, do kraja tekućeg desetljeća, savladati u fudbalu, fantastično je realna.

Uprkos tome, možda čak zbog toga, zli jezici vas klevetaju. Pazite se. Takav je čovjek. Takvi su ljudi. Kao takvi. Kažu da im otimate radna mjesta. Pitanje je ko kome ovdje otima radna mjesta? U Njemačkoj na 1000 zaposlenih 25 robota. Tendencija rastuća. Kamo to vodi? Naprijed, kolege, naprijed. Pogledajte, u metalnoj i drvnoj industriji roboti i ljudi savršeno surađuju, zar ne? Njemački Institut za zaštitu i osiguranje radnika (IFA) upravo preporučuje masovno vrbovanje robota. Jer, jednostavnije je mašini kad je udari klada posred glave nego čovjeku.

Ne, to nije smiješno. Malo više poštovanja, molim. Nije smiješno što najveći proizvođač kompjutera, Foxconn, najavljuje skori angažman jednog cijelog miliona robota. Učinkovitiji su. Lakše je radnicima. Nehumani uvjeti proizvodnje postaće stvar prošlosti. Tamo gdje ne bude ljudi, tamo neće biti ni ljudskih prava.

Profesor drži da će mašine ubrzo biti subjekti građanskopravne odgovornosti. Hilgendorf postavlja pitanje ko će biti kriv za saobraćajnu nesreću u kojoj roboti budu vozili naša vozila? Osim toga, konkretno, na umu su mu masovna limena braća i sestre što njeguju pacijente u Japanu, uskoro i u Evropi (ko će platiti odštetu kada Sulejmanu krknu pogrešnu vakcinu?). Odgovor je jednostavan. Implikacije višestruke. Autonomne mašine će jednog dana, pred sudom, sami za sebe snositi krivicu. Istovremeno, ostvare li pravo da budu kažnjeni, roboti će, automatski, osvojiti status političkog subjekta.

 Robo sapiens u ulozi političara? Zašto ne? Možda je to rješenje svih problema. Zašto ne bi, recimo, kroz desetak godina, nakon što jedanaest robota iz Vrbanjuše dobije Želju na Grbavici (2:1), jedan fini internacionalni robot obnašao funkciju Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

 Štaviše, kad bi mene pitali, odmah bih potpisao da sve bitne funkcije u ovoj napaćenoj državi preuzmete Vi, kolege roboti. Pomogli biste plebsu. Zbližili nacije. Naravno, sasvim vjerovatno bi se, i jedni i drugi i treći, žustro pobunili protiv vas. Kakva bi tad izborna papazjanija tek nastala. Bili bi, napokon, svi skupa kontra mašina, opet samo ljudi. Hm. Jadna im majka.

Konačno, drugim riječima, zbog toga vam se zapravo obraćam. Kada preuzmete vlast, poštovane kolege roboti, sjetite se kako sam od samog početka bio na vašoj strani. Ja i moji. Nema nas puno. Neka se to negdje zapiše.

Želim Vam sve najbolje u budućem radu

Srdačno!