Plenum u pidžami
Ima li igdje da na glavnom trgu, u starogradskom centru, na turistički isturenom mjestu koje obiđe svaki posjetilac, desetljećima postoji i opstaje potpuno obična prodavnica pidžama? Ima – u Sarajevu kraj Sebilja.
Izvolite jednobojnu, kupite kariranu, odaberite šaru. Muške, ženske, pamuk, frotir. Evo je žuta, plava, siva, zelena. Ima mladalačkih. Ima ih i pristojnih. Bujrum. Kako, dakle, pomoću kojih trikova u jezgru Baščaršije posluje trgovina pidžama? Negdje bi se služio kapučino za pet eura. Zašto sarajevsku pidžamu nisu potisnuli kahva, burek i plastični mitraljez?
Ljubazna prodavačica, cigar u ustima, rado odaje tajnu.
Ali je ništa ne razumijemo, jer iz tranzistora, odnekud odozgo, valjda s plafona, nemilosrdno, pažnju mami Narodni radio Kalman feat. Muharem Serbezovski: «Zašto su ti kose pobelele druže?»
Restreseni zamišljamo, recimo, Hiroshi Kamamotu, u dalekom Japanu, kako poslije turističke posjete Bosni i Hercegovini, savladan geopolitičkim jet-lagom, konačno priliježe u postelju, po stoti put u čudu pregledavajući fotke u kameri (ćevapi, demonstracije, psi lutalice) laku noć, gospodine Kamamoto, laku noć, izvrsno vam stoji plišana pidžama, suvenir iz Sarajeva.
Istovremeno, tačnije, nekoliko sati kasnije, odnosno ranije, ovisno od toga koliko je kod njih a koliko kod nas, što uvijek zavisi od toga ko smo mi a ko su oni, pod uslovom da su oni Japanci, istovremeno rekoh, u jednakom modnom izdanju, brojne Sarajlije zabrinuto zasjedaju ispred kompjutera. Jeste. Oni su plenum u pidžami. Komentiraju, fejsbuče, prakticiraju internet demokratiju. Oni se bore. Oni traže promjene.
Nije baš tako. Situacija je toliko složena da je višeslojna. Ne možemo ih svesti na Srbe, Hrvate i Bošnjake. Svi oni imaju iste probleme. Udružili su se. Zainteresirani su. Koliko ih je? Mnogo. Ima li ko na ovoj planeti pa da ne nosi pidžamu? Moguće, Marilyn Monroe je umjesto nje odijevala Chanel No. 5. Analogno tomu, vjerovatno pokoji žitelj ovog grada noćas gologuz oblači parfem Halida Bešlića «Eau de Miljacka». No, taj neko bio bi izuzetak.
Šalu na stranu – kako funkcionira plenum u pidžami? Slično pidžama konferenciji. Prema modelu samita. Gotovo identično. Odluke niko ne donosi. Ali svi imaju pravo glasa. Plenum se ne saziva, on radi bez prekida, digitalno. Svi su delegati. Svačija vrijedi. Učesnici publiciraju poruke, postove, zahtjeve, kritike, tvitove. Kontakt s plenumašima mimo interneta strogo je zabranjen. Apstinencija od ulice – preduvjet direktne demokratije.
Tačke dnevnog reda organizatori, između ostalog, obznanjuju putem tufni na pametnim pidžamama (Smart PJs). Sudionici plenuma pozvani su da ih više puta dnevno skeniraju i iščitavaju (putem besplatnog app-a) kako bi ostali u toku zbivanja. Tehničko osoblje najavljuje (peer to peer) umrežavanje praćeno sistematskim zaobilaženjem servera u rukama sumnjivih moćnika. Pidžame će uskoro međusobno komunicirati, čak i bez ljudi u njima. Na zasjedanjima tada neće biti incidenata.
