Jedan je princ
Jednom smrkne, drugom svane. Iz Tunisa otjerali predsjednika. U Kelnu proklamirali princa. Karnevalski vladar, Frank Steffens I uzeo je kandžiju u ruku. Biti princ u gradu na Rajni nije mala stvar. Svečana dodjela biča („Pritsche“), simbol moći, održala se u srednjovjekovnoj dvorani Gürzenich, tradicionalnom karnevalskom prostoru, u kojem je Karl Marx 1849. godine njemačkim fanovima objavio «Manifest komunističke partije». Presretni moćnik preuzeo je dužnost budale broj 1 u gradu („Jeck“). Naporan posao. Od Franka I podanici naredna dva mjeseca očekuju oko 400 nastupa. Provale u centru, poente u predgrađu, piruete s ove i one strane rijeke. Olakšavajuća okolnost: Njegov Totalitet („seine Totalität“) na binu ne izlazi sam. U prinčevoj pratnji nalaze se dobro raspoloženi seljak („Bauer“) Günther i djevica („Jungfrau“) Reni.
Predsjednik Tunisa prhnuo u Saudijsku Arabiju. Kelnsko karnevalsko trojstvo („Trifolium“) pozvano u Vatikan. Početkom februara, na audijenciji kod Pape Benedikta XVI, kostimirani princ, seljak i djevica osim što će sjediti u prvom redu („Prima Fila“), imati će priliku razmijeniti nekoliko riječi s vrhovnim poglavarom Rimokatoličke crkve. To najavljuje kelnski kardinal Joachim Meisner, uzoriti svećenik, koji je aranžirao susret, uz preduslov, da karnevalisti u Vatikan povedu i njega, u purpurnom odijelu. Obećano. Učinjeno. Otkačena vrhuška pakuje kofere. Djevica Reni, inače otac sedam krštenih kćeri, ne krije „čiste emocije“. Seljak Günter naglašava kako je kao dijete pjevao u crkvenom horu. Prinz Frank I za lokalni tabloid pronalazi prave riječi: „Ja svake nedjelje s porodicom idem na misu.“
Harmonija između trojice, odnosno četvorice karnevalista i Vatikana jedna je strana medalje. Princ, seljak, djevica i kardinal pripadaju konzervativnoj struji. Oni stoje pod direktnim patronatom pruski organizirane institucije pod nazivom “Centralni svečani komitet Kelnskog karnevala”. Po tome se razlikuju od predstavnika malo drugačijeg karnevala. Uvijek je bilo svakakvih budala. Naprimjer, od članova ansambla „Stunksitzung“. Oni smisao karnevala shvataju racionalnije. Njihova predstava je zbog toga totalno raspamećena. „Skandalozna!“, kako tvrdi žuta štampa. Kontroverzna scena radikalnih maškara: Glumac Bruno Schmitz igra razočaranog, bivšeg bišofa Waltera Mixu, koji pijan trača Papu Benedikta i kardinala Meisnera, stavljajući ih u eksplicitni homoseksualni kontekst. Doboš. Tuš. Aplauz. Smijeh. Karte do kraja sezone rasprodane.
Kelnskom kardinalu vic vjerovatno ne prija. Papinu reakciju lako možemo zamisliti, ako mu ga Meisner prepriča. U Vatikanu. Opet, ovakav humor takozvanim normalnim katolicima u Kelnu ne smeta. Tokom samo nekoliko mjeseci, oko 50 000 ljudi pohodi popularni „Stunksitzung“. Među njima, vjerovatno, neće biti oficijelnih predstavnika kelnskog karnevala. Svemoćni „Centralni svečani komitet“ teži ka Vatikanu. Njegova misija otvara ponor između institucije i onoga što se kolokvijalno zove život. Princ Frank I, djevica Reni, seljak Günther koriste kostim neozbiljne ozbiljnosti. Masku hijerarhije koju namjerevaju ismijati. Obrnuto, opijene maškare na ulici ozbiljno su neozbiljne. Oni ismijavaju svaku vlast. Osim jedne. Jedan je princ. Lukas Podolski. Broj 10. Kapiten fudbalskog kluba 1.FC Köln. Kad se ekipa oporavi od svinjske gripe (McKenna, Brecko Jajalo, Youssef) na pravom je putu da osvoji prvenstvo Njemačke.
